Nakon što je od doktora Branka Kesića krajem svibnja 1942. primila vijest o postupku s civilnim stanovništvom na Kordunu, nakon što se tjednima raspitivala o lokaciji i stanju djece zahvaćene vojnim operacijama te nakon što je posredstvom Gustava von Kocziana ishodila dozvolu za odlazak u logore, Diana Budisavljević sa suradnicima, među kojima su najvažnije uloge imali Kamilo Bresler (Načelnik Odsjeka brige za obitelj i djecu Ministarstva udružbe) i Dragica Habazin (glavna sestra Hrvatskog crvenog križa), u devet velikih transporta izvlači iz logora Stara Gradiška, Mlaka i Jablanac gotovo sedam tisuća djece.
Smještaju ih u prihvatilišta i bolnice Zagreba i okolice te u udomiteljske obitelji. Mnoga djeca, naročito ona najmlađa, umrla su uoči, tijekom i neposredno nakon transporta uslijed bolesti i pothranjenosti.
U opseg Akcije pored “prve pomoći” izgladnjeloj i bolesnoj djeci, njihova prijevoza u Zagreb kamionima, autobusima i vlakovima te prihvata na kolodvorima, ulazila je i briga za liječenje i smještaj te bilježenje podataka o djeci kako bi se ona nakon rata mogla povezati s preživjelim članovima obitelji.
U sklopu svoga rada Akcija Diane Budisavljević djelovala je i u prihvatilištima u Jastrebarskom, Donjoj Reci i Sisku, koja su i osnovana slijedom rezultata njezina djelovanja i zalaganja Kamila Breslera, a kao nužnost uslijed popunjenosti zagrebačkih domova i obitelji.
