U sjeverozapadnim dijelovima današnje Bosne i Hercegovine traje njemačko-endehaška ofenziva čišćenja terena pod vodstvom borbene grupe Zapadna Bosna i zapovjedništvom generala Friedricha Stahla, prije svega kao reakcija na partizansko oslobađanje strateški važnog Prijedora.
Bitka završava porazom okruženih partizanskih boraca od kojih se dio ipak uspijeva probiti kroz obruč. No Sile Osovine područje nisu čistile samo od neprijateljske partizanske vojske, već i od civilnog stanovništva koje su sprovodile u privremene ili stalne logore i sabirališta nepripremljene za toliki broj ljudi, dijelom i iz ekonomskih interesa transporta radne snage u osovinske zemlje.
Između 68.000 i 100.000 civila zahvaćeno je ovom akcijom, koja je po svom glavnom dijelu koji je započeo 10. lipnja ostala poznata kao Kozaračka ofenziva, odnosno Bitka na Kozari.
Među civilima, uglavnom starcima i ženama, bilo je i oko 23.000 djece. Razdvajanje obitelji, ubijanje, upućivanje na prisilni rad u inozemstvo, palež imovine, glad i zarazne bolesti poharale su izbjeglo stanovništvo, ostavljajući djecu bez roditelja i skrbi. Prema području iz kojega su većim dijelom dolazili, ovi su mališani ostali kolektivno zapamćeni kao kozaračka djeca, iako ih je bilo i s područja Korduna, Banije (Kostajnica, Glina, Petrinja, Sunja), Đakovštine, Požege, Slavonije, Moslavine i nekozarskih dijelova Bosne i Hercegovine.
Najveći broj djece ipak je podrijetlom bio iz Bosanske Dubice (danas Kozarska Dubica), Bosanske Gradiške, Bosanskog Novog, Bosanskog Broda i Prijedora, tj. iz sela uokolo ovih gradova (primjerice Podgradci). Otprilike polovica ove djece umrijet će u pretrpanim logorima i prihvatilištima NDH, uglavnom od gladi, bolesti i općenitog zanemarivanja, a u logorima jasenovačkog kompleksa i kao žrtve ubojstva.
MOŽE LI SE JOŠ PROŠIRITI O KOZARAČKOJ DJECI, ISTRAŽIVANJIMA I VJESNIKU
