Nakon što je 1986. u kontaktu s Josipom Paver iz Arhiva Hrvatske došla na prvu zamisao o objavi bakinog Dnevnika, koja tada nije realizirana uslijed nedostatka sredstava i ubrzo nastupajućih ratnih okolnosti, sredinom 1990-ih unuka Diane Budisavljević prof. dr. sc. Silvija Szabo upoznaje tadašnjeg ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva Josipa Kolanovića.
Rezultat njihove suradnje, kao i suradnje HDA-a i JUSP-a Jasenovac, objava je Dnevnika Diane Budisavljević 1941-1945., najprije u arhivskom časopisu Fontes 2002., a potom i kao samostalne knjige 2003. Naknadno provedena povijesna istraživanja dodatnim su izvorima verificirala i potvrdila autentičnost teksta kao prvorazrednog i vjerodostojnog povijesnog izvora.
