U Osijeku je 9. prosinca 2020. redateljici Dani Budisavljević dodijeljena Nagrada za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava „Krunoslav Sukić“. Tu je nagradu ustanovio CENTAR ZA MIR, NENASILJE I LJUDSKA PRAVA, OSIJEK u čast gospodina Krunoslava Sukića koji je 1991. godine, zajedno s nekolicinom intelektualaca okupljenih oko pitanja mogu li ikako pridonijeti prekidu rata, uspostavljanju mirovnog (političkog) rješenja sukoba te građenju trajnog mira i demokracije, sudjelovao u stvaranju ideje i osnivanju Centra za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek. Sukićevi teoretski uvidi, njegov životni put traganja za političkim alternativama one s kojom nije bio zadovoljan i, nadasve, njegovo nagnuće ka razumijevanju, spoznaji, jasnoći i istini bili su vodilje u promišljanju o tome kako odgovoriti na nasilje i kako graditi alternativno zajedništvo.
OBRAZLOŽENJE NAGRADE
Dani Budisavljević
za objedinjavanje umjetničkog, mirovnog i osobnog u prirodni način življenja i stvaranja koje nam je svima primjer i poticaj. Spajanje i preplitanje tih triju dimenzija Dana Budisavljević radi pažljivo, takoreći tiho, s osjećajem, istovremeno temeljito, otvarajući za društvo i pojedinca najteža pitanja identiteta, odnosa prema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, prema sebi i drugima. Dana to radi polako, otvarajući sebe ali i svijet oko sebe, spajajući nespojivo, otklanjajući naslage svega što smo sposobni nabacati na život kako ga ne bismo vidjeli i prepoznali.
Izabravši vizualnu, filmsku umjetnost kao način komuniciranja svoje mirovne posvećenosti, Dana Budisavljević nam pokazuje što mirovno jest a što nije; ona svjedoči snagu jedne, svake, osobe , razbija predrasude o moći, nadmoći, sili i nasilju. Rad Dane Budisavljević neodvojiv je od načina kako ona svoj rad komunicira, i živi, neodvojiv od misije posvećene nadarene osobe koja je na dobrobit sviju, uključujući one koji se u takvom radu ne vide.
Dana Budisavljević djeluje umjetnički, mirovno i osobno, ne zato što je to lako. Ono kod Dane izgleda lako i prirodno; time nas ohrabruje da i mi živimo tako – autentično. Njezin rad i život svjedoče da termini lako i teško i nisu primjereni, da se pojmovi poput istina, iskrenost, poštenje, ljepota mogu sagledati kao da su svježe oprani i pročišćeni.
Poput sudobitnica Nagrade, i Dana se bavim onim temama i ljudima koje drugi izbjegavaju, koje očigledno nude samo rizik, vrlo izgledan neuspjeh, traže ogromna davanja same sebe i ne garantiraju ništa zauzvrat. Dana se, kao i Danka i Lejla, odnosi prema njima kao da je oduvijek znala i osjećala da su to prave društvene teme, jer određuju tko smo mi, kakav život živimo, bilo da se radi o buntu budućih intelektualaca, stvaralaštvu radnika ‘s dna kace’, samoj esenciji fašizma ili pravu da budemo tko jesmo. Mirovno u Daninom radu poručuje nam da se antagoniziranjem, produbljivanjem jaza i isključivanjem drugoga ili sebe odmičemo od nužne transformacije. Hvala joj za to.
