Mlijeko, javne kuhinje, tekstil, dječji dom na Tomislavovom trgu, sukob i razlaz s Markom Vidakovićem oko smjera Akcije (djeca i odrasli), rad pod zračnim napadima, posjećuje dječje bolnice, nastavlja prepisivati kartoteke i slati pakete u logore. Posebno je zaokupljena dopisivanjem – provjeravanjem brojnih upita iz inozemstva u kartoteci. “Vrijeme koje smo imali na raspolaganju gđa Džakula i ja smo koristile za temeljitu obradu kartoteke. Pažnju smo naročito usmjerile na bezimenu djecu i onu za koju se znalo zadnje boravište, ali ne i otkuda su. Uspjelo nam je u većem broju slučajeva identificirati djecu za koju se mislilo da su izgubljena. Izradili smo liste djece za koju smo pretpostavljali da smo ih našli, ali nismo bili sigurni, nadajući se da ćemo nakon očekivanog skorog završetka rata moći putovati u pojedina mjesta gdje su djeca kolonizirana i kroz osobno ispitivanje slučajeve razjasniti. (To nam kasnije nije bilo omogućeno.)” (str. 165, Dnevnik DB)
