Diana Budisavljević od šogorice Mire Kušević saznaje za logor Loborgrad u kojemu su, pod upravom nacificiranog dijela podunavskih Nijemaca, mahom članova prijeratnog kulturnog društva Kulturbund, uz Židovke zatočene i pravoslavne žene i djeca.
Logor Loborgrad osnovan je 6. listopada 1941. kada je u njega dovedeno 1370 žena i djece iz logora Kruščica pokraj Travnika. Od toga broja oko 1000 je bilo židovske nacionalnosti, a ostalo su bile Srpkinje s djecom, uglavnom s područja današnje Bosne i Hercegovine.
U pretrpanom logoru pod upraviteljem Dragutinom Karlom Hegerom zabilježene su epidemija tifusa, prisilni rad, pljačka i glad.
Želeći isprva tek novčano pomoći pravoslavnim zatočenicama, Diana Budisavljević ubrzo spoznaje kako ni Židovska bogoštovna općina koja je brinula za Židovke, ni bilo koja druga institucija ili organizacija nema mogućnosti prikupljanja i slanja pomoći pravoslavnom stanovništvu.
Uz pomoć nekolicine suradnika, uglavnom iz boljestojećeg zagrebačkog građanskog sloja srpske narodnosti, kao i doktora Janka Pajasa koji joj je omogućio posjet Loborgradu, Diana Budisavljević pokreće privatnu humanitarnu inicijativu koja će do kraja Drugog svjetskog rata izrasti u jednu od najvećih akcija spašavanja i pomoći civilnog stanovništva u Europi.
Akcija Diane Budisavljević do kraja 1941. godine obuhvatila je i logore Gornja Rijeka (depadansu Loborgrada) i Đakovo, kao i niz transporta odraslih koji su prelazili preko zagrebačkih kolodvora.
LINKOVI NA PORTRETE SURADNIKA: DRAGICA HABAZIN, …/FOTO DODATNI/ISPRAVE
