Sumrak Austro-Ugarskog, Njemačkog, Otomanskog i Ruskog imperija, stvaranje novih država (među kojima i one Slovenaca, Hrvata i Srba), ali i oko 18 milijuna mrtvih, ratni zločini i genocid, neriješeni državni i teritorijalni odnosi, golema razaranja, bijeda i socijalni nemiri kao podloga ekstremnih ideologija i budućeg rata, zastrašujuća efikasnost nove vojne tehnologije i doprinos širenju Španjolske gripe – to su neki od učinaka do tada najvećeg vojnog sukoba u ljudskoj povijesti.
Po okončanju Velikog rata kratkotrajna Država Slovenaca, Hrvata i Srba će se spojiti s Kraljevinom Srbijom u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.
ovo je tek Kraljevina Jugoslavija, no sve je nejasno i treba jasno i kratko napisati nastanak Kraljevine Jugoslavije
Pod vladavinom dinastije Karađorđevića politički život ustavne, a od 1929. do 1931. i apsolutne monarhije (Kraljevina SHS?) nalazio se u neprestanoj tenziji koja se stvarala između unitarističke jugoslavenske ideologije, često obilježene srpskom hegemonijom i centralizmom, i zahtjeva nacionalnih stranaka i skupina. Političko nasilje i kompromisi uokolo te temeljne tenzije trajno su obilježje koje se provlači važnim aktima i događajima poput Vidovdanskog ustava, Obznane, koaliranja Hrvata i Srba, atentata na hrvatske zastupnike, Šestosiječanjske diktature, Oktroiranog ustava, ubojstva kralja 1934. i sporazuma Cvetković-Maček. Cjelokupna hrvatska politička scena dijeli se s obzirom na stav prema tzv. “hrvatskom pitanju” (položaju Hrvatske u Jugoslaviji i/ili izvan nje), a vodeća hrvatska stranka HRSS (od 1925. HSS) pod vodstvom Stjepana Radića i Vladka Mačeka uglavnom zastupa federalno rješenje sa samoodređenjem.
