Nakon Prvog svjetskog rata Diana i Julije s kćerkom Jelkom 1919. sele u Zagreb gdje je on imenovan profesorom kirurgije na Medicinskom fakultetu, a od 1921. i predstojnikom Kirurške klinike koja je njegovom inicijativom i osnovana. Zagreb u tom trenutku broji 108.674 stanovnika.
Uz Julijevo karijerno napredovanje, jer je na Insbruškoj klinici bio asistent, razlog selidbe uz Innsbrucka je i Julijevo odbijanje da primi austrijsko državljanstvo. Naime, Julije je još u balkanskim ratovima djelovao kao liječnik, a to iskustvo iskoristio je u Prvom svjetskom ratu vodeći kiruršku grupu na istočnom frontu.
Diana se u Zagrebu posvećuje organizaciji kućanstva i brizi o obitelji u kojoj se u kolovozu 1920. rađa i druga kći Ilse.
Iz privatnog života Diane Budisavljević u međuratnom razdoblju mogu se izdvojiti ljubav prema lovu (naročito ga prakticira između 1916. i 1936., isključivo u Austriji), prirodi, književnosti i klasičnoj glazbi (posebice onoj Richarda Wagnera) te kolekcionarskom hobiju. Privatno pobožna osoba katoličke vjeroispovijesti, Diana Budisavljević gaji kritički odnos prema djelovanju crkvenih institucija.
SVIJET I HRVATSKA NAKON VELIKOG RATA RATA (može biti okvir u tekstu)
Pariška mirovna konferencija, kojoj temeljni ton daju vođe zemalja pobjednica (tzv. Velika četvorica – David Lloyd George, Georges Clemenceau, Woodrow Wilson, Vittorio Orlando), rezultira Versajskim mirovnim ugovorom (28. 6.) i nizom drugih sporazuma koji uređuju poslijeratne europske granice i odnose te donose neke, u perspektivi neuspješne, pokušaje međunarodnog mirotvornog organiziranja (Liga nacija) i uređenja (mandati, utjecaj Wilsonovih 14 točaka). Snažno kažnjavanje Njemačke, kao “odgovorne za rat”, u teritoriju, reparacijama i vojnim restrikcijama, nezadovoljstvo drugih poraženih zemalja, ali i nekih pobjedničkih (Japan) rezultatima “Versaillea” te prije svega javno mnijenje u tim zemljama koje je doskora poduprlo prevladavanje totalitarnih ideologija bit će neki od uzroka Drugog svjetskog rata. Među potpisanim ugovorima Pariške konferencije za Hrvatsku su posebno značajni oni u Saint-Germainu (10. 9.) i Trianonu (4. 6. 1920.) kojima je formaliziran raspad Austro-Ugarske. U hrvatskom političkom životu pojavile su se dvije opcije koje će svoje velike povijesne uloge odigrati dva desetljeća kasnije: Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista) i obnovljena Hrvatska stranka prava.
